Mateja Domitrović, Jutarnji list
(10.06.2017.)

U Gorskom kotaru, u mjestu Lokve, usred netaknute prirode Vid Arbanas i njegova supruga Mira pripremaju ljekovita pića koja se piju kao aperitivi ili digestivi

Nismo naišli na mjesto u Gorskom kotaru koje nas nije očaralo. Nepregledno zelenilo goranskih livada i šuma pruža pravu antistresnu terapiju. No, tako je gotovo svugdje u prirodi, ona te jednostavno resetira i jedino se u njoj može naći sve što je potrebno za normalno funkcioniranje tijela i duha. U kraju kao što je Gorski kotar na svakom se koraku nalazi neki izvor hrane, razno šumsko voće, gljive, jestivo i ljekovito samoniklo bilje.

A od ovog potonjeg Goranin Vid Arbanas zajedno sa suprugom Mirom priprema jednako ljekovita pića; aperitive, digestive i desertne likere. U njegovoj kući prirode Kotač u Lokvama nalazi se mala apoteka s domaćim proizvodima od kojih svaki ima svoju priču. Gospodin Vid prava je enciklopedija što se tiče samoniklog goranskog bilja, a sve znanje koje on i njegova supruga imaju stekli su iz knjiga i direktno u prirodi.

– Posljednjih 17 godina intenzivno se bavimo proučavanjem i sakupljanjem goranskog bilja, a od 2003. godine i proizvodnjom goranskih napitaka. Trave beremo od ranog proljeća do kasne jeseni, a sve je počelo nakon što je moja supruga jednom probala piće koje smo pili s društvom i prozvala to isto kemijom te odlučila da probamo sami napraviti svoj domaći aperitiv. Tako je nastao San Hubert (zaštitinik lovaca) na čijoj se etiketi nalazi mrki medvjed kojeg u Europi ima još jedino kod nas. San Hubert za bazu ima rakiju od malvazije, a oni glavni sastojci su 57 vrsta gorskih trava te sedam vrsta šumskog voća – kaže Vid.

– Vrlo je važno znati što i kada piti, a ljudi tu često griješe. Aperitiv se, primjerice, uvijek pije u malim gutljajima tri do pet minuta prije jela, i to jedna do dvije čašice. Popiti nešto ‘na eks’, što te na brzinu strese, nije dobro jer se želudac odmah zgrči i na taj način se šokira organizam. Aperitiv se mora piti polako i on ne smije biti sladak jer se tada zatvore sva osjetila pa je poželjno da je gorak. Nakon takve čašice proradit će svi želučani sokovi i želudac je tada spreman primiti hranu – objašnjava.

Najpoznatiji digestive iz Vidove destilerije je Papra koji uz bazu, rakiju od muškata, sadrži 14 vrsta bilja i četiri korijena; anđeliku, medvjeđu šapu i hren. Četvrti je tajna, ali Vid nam je otkrio da u njegovu latinskom nazivu ima riječ papra.

– Digestiv mora biti hladan i u njega se nikad ne stavlja led, a pije se tako da se uzme gutljaj i mućka se u ustima desetak sekundi prije nego što se popije. Nakon dvije minute će se tek nešto početi događati s osjetilima. Naime, kad se jede neki konkretan obrok, odnosno glavno jelo, rade sva osjetila i javljaju se razni okusi; slano, slatko, kiselo… Nakon svega toga potrebno je vratiti cirkulaciju i osjetila u funkciju. Isto tako dok se jede guta se zrak i nakon takvog jela obično se svakome spava jer sva krv odlazi u želudac. No, popije li se čašica, dvije nekog digestiva zrak se izbacuje van i oslobađa se krvotok – priča Vid.

Desert se, pak, jede 10 do 15 minuta nakon obroka i uz njega se pije nešto slatko, poput likera od divlje ruže ili plave mrče, odnosno šumske borovnice. A kad biste, naprimjer, uz kolač popili Papru, dobili biste odmah žgaravicu. Sve ima svoje zašto i zato, a Vid svoje znanje nesebično dijeli s drugima i konstantno naglašava važnost prirode u svemu.

– Priroda je najbolja učiteljica i hraniteljica, s njome se treba družiti, nju treba istraživati, proučavati. Ona daje apsolutno sve za ugodu, ali i sve što ti treba da preživiš – kaže.

I to je zaista tako, ona je ta koja te navede da je slušaš i upijaš sve njezine dobrostivosti. Ne postoji ništa bolje od proizvoda s njezinim potpisom jer ona jedina pruža najbolju moguću garanciju kvalitete za ono što nudi. A kad se spoji s ljudima poput Vida Arbanasa, nastaju ovakve divote.