DONARI (Dvoglavi Orao Nad Rijekom)

Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana car Leopold I. izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb.

Prema toj povelji grb je opisan na sljedeći način: iznad je damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter („nepresušno“). U službenoj uporabi je inačica grba bez krune i natpisa Indeficienter budući su odbijeni mišljenjem ministarstva Uprave iz 1998.

Pojava orla je inače dobar predznak (omen), nosi sreću i uspjeh; simbol je moći, snage i pobjede (orao rimskih legijâ, perzijske i egipatske vojske te francuskog Prvoga Carstva). U širem smislu riječi ima značenje i pravednosti, srčanosti, vjere, razboritosti i velikodušnosti. Takve su vrline orlu pripisane zbog vjerovanja da sam obnavlja vlastito perje, a time i svoju mladost, te da polovicu ulovljenoga plijena uvijek prepušta drugim pticama.

Dvoglavi heraldički orao javlja se već na hetitskim spomenicima, a nakon dva tisućljeća ponovno dolazi kao amblem muslimanskih vladarâ u Maloj Aziji u XI. st. (Prije nego što je postao simbol Bizantskog Carstva, pa najvjerojatnije simbolizira istok i zapad, odnosno europski i azijski dio Carstva, dvoglavi orao bio je simbol koji su koristili Turci Seldžuci, ali i mnogi drugi, s danas više-manje poznatim značenjem. Seldžucima je najvjerojatnije predstavljao glasnika i bio simbol zemaljske moći dodijeljene od boga.)

Od muslimanskih vladara su ga u doba križarskih ratova preuzeli Europljani pa je tako ušao u austrijski i ruski carski grb. Kao austrijski grb, odnosno grb Habsburgovaca zapravo je grb srednjovjekovnoga Svetog Rimskog Carstva (962.-1806.), gdje mu je namjena prikazati legitimnost i konstantnost i gdje je kao simbol Habsburgovaca morao biti sastavni dio svih grbova na područjima njihove vlasti.

Kao simbol Habsburgovaca dvoglavi (simetrični) orao morao je biti sastavni dio grbova na područjima njihove vlasti, ali mu u riječkome grbu obje glave gledaju na istu stranu (nije simetričan), tj. ostavljaju dojam da je riječ o dva, a ne o jednom orlu.