You are currently viewing Ljekovita pića iz Gorskog kotara kupuje i gradonačelnik Moskve

Ljekovita pića iz Gorskog kotara kupuje i gradonačelnik Moskve

Vladimira Paleček
mirovina.hr

14. siječnja 2018.

Goranski kraj poznat je prirodnim ljepotama od kojih zastaje dah, no kada se predivnim krajolicima i čistome zraku pridruži i čisti užitak kušanja domaćih ljekovitih pića od goranskih trava koje nastaju u Kući prirode Kotač u Lokvama, užitak je zaista potpun.

U srcu čarobnoga Gorskog kotara – na staroj Lujzijanskoj cesti koja spaja Karlovac s Rijekom – nalazi se prava mala manufaktura domaćih proizvoda, od kojih svaki ima svoju priču. Sve njih spremno će vam ispripovijedati i prezentirati gospodin Vid Arbanas. On se, skupa sa suprugom Mirjanom, zadnjih 18 godina intenzivno bavi proučavanjem i sakupljanjem goranskog bilja, a od 2003. godine i proizvodnjom goranskih napitaka. Trave beru od ranog proljeća do kasne jeseni, a potom spravljaju pića koja već godinama osvajaju domaće i svjetske nagrade i priznanja. To su: goranski jeger „San Hubert“ (aperitiv), liker „Divlja ruža“, liker od borovnice „Plava mrča“ (u kojoj ćete pronaći bobice prave šumske borovnice), hajdučka travarica „Lujzijana“ i digestiv „Papra“.

Zanima nas otkud u ovoga šarmantnog gospodina interes za ljekovite biljke i kako su započeli proizvodnju pića koja su oduševila na sve četiri strane svijeta.

Gospodin Vid Arbanas svojim je pićima oduševio domaće i strane kupce

Plodovi Gorskog kotara

„Prije dvadestak godina u nas se puno pio njemački Jäggermeister, a moja žena nije pila ništa osim tonika. Jednom ga je probala i komentirala kako pijemo ‘kemiju’. Tada je obećala napraviti nam nešto bolje, ali domaće. Počela je raditi macerate od rakije s raznim kombinacijama trava. Mi, ekipa, redovito smo to isprobavali i ispijali. Nakon sedam godina isprobavanja došla je konačno i prava boja i pravi okus goranskog likera koji smo željeli postići. Nazvali smo ga „San Hubert“ po svecu zaštitniku lovaca. Ispočetka nismo ništa prodavali nego poklanjali, no ubrzo bi sve nestalo. Tada sam se još bavio ugostiteljstvom. Tek smo kasnije, 2003. godine, krenuli s obrtom“ – pojašnjava, dodajući kako njihov goranski liker za bazu ima rakiju od malvazije, a oni glavni sastojci su 57 vrsta gorskih trava i 7 vrsta šumskog voća, sve iz Gorskog kotara.

„Papra“ nije od – papra!

Digestiv “Papra – Hortus Diabolicus” uz bazu, rakiju od muškata, sadrži 14 vrsta bilja i četiri korijena: anđeliku, medvjeđu šapu i hren. Iako je u pitanju digestiv, ljude malo zbuni naziv jer misle da u njoj ima papra, no nema, već je naziv dobila po četvrome sastojku, jednom goranskom korijenu koji naglo pojačava cirkulaciju pa imate osjećaj da vas malo pecka, a u njegovu je latinskom nazivu riječ „papra“. Slatkastog je i žarećeg okusa te je u vrlo kratko vrijeme zadobio veliki broj obožavatelja i osvojio nekoliko nagrada, među ostalim za najbolje autohtono goransko piće i prvu županijsku nagradu u natječaju Hrvatske turističke zajednice – Zeleno srce Hrvatske.

Prije dva mjeseca gospodin Arbanas pozvan je od strane GIUPP-a (Gospodarska interesna udruga proizvođača pića Hrvatske) u zagrebački hotel International, gdje je bilo održano međunarodno takmičenje alkoholnih pića, a njegova je „Papra“ osvojila brončanu medalju.

„Žao mi je jedino što se ‘Papra’ pije na poseban način – da se prvo malo zadrži u ustima pa tek onda popije – a ja nisam bio tamo da to prezentiram. Vjerojatno bi prošla i bolje. Uz to, u kategorijama su imali likere, rakije i gorka pića, a ‘Papra’ je digestiv.“

Iako više ne ide po sajmovima jer ne stigne, uvjerio se – kaže – kako muškarci malo poznaju žene. Naime, bio je uvjeren kako će žene najviše kupovati „Plavu mrču“, liker od borovnice. No, žene najviše vole „Papru“.

Proizvodi za probranu ekipu

Proizvode „Kotača“ nećete pronaći u običnim dućanima. Prodaju ih hoteli, restorani, vinoteke i enoteke.

„Rekao sam da se čips i brašno s našim proizvodima neće na istim policama prodavati. Znam našu kvalitetu i jednostavno – ne dam“ – pojašnjava.

Iako bi mogao povećati proizvodnju – da želi – ističe nam kako radi selekciju, jer ne želi postati rob biznisa.

„Da imam 30 godina možda bih išao na veće količine, ali imam 70 godina pa to ne želim. Najviše mi je žao to što ovaj posao nemam kome u obitelji ostaviti. Imam kći ali podrumarstvom se ipak treba baviti muškarac; ima tu pretakanja i fizičkog rada“.

Možda jednoga dana sve i proda, dodaje, no morao bi to biti netko tko bi taj posao volio, a ne gledao samo na novce.

„Ne bih želio da počne fušariti, nego da radi onako kako ja to radim; da bere trave i vidi kako se s njima radi, kako se suše, na što treba paziti. Inače, ovo je prekrasan posao; boravite na čistom zraku, rekreirate se dok berete biljke i šumske plodove, a usput pričate sa pticama i medvjedima…“ – zaključuje ovaj zaljubljenik u prirodu.

U Kući prirode Kotač / Foto: Vladimira Paleček

Bivši gradonačelnik Moskve kao redoviti kupac

Bivši gradonačelnik Moskve Gavriil Popov veliki je ljubitelj „San Huberta“, goranskog jegera Arbanasovih.

„Trenutačno je u Azerbejdžanu – tamo ima vikendicu – ali kad je tu, obavezno nam dođe u kupovinu. Inače je vrlo ugodan čovjek; svaki put malo porazgovaramo. On se muči s hrvatskim a ja s ruskim, koji sam davno učio u školi. Inače je na Lokvarskom jezeru kupio motel „Jezero“, s kojim navodno u travnju kreće u adaptaciju u gruzijski restoran. To bi moglo biti zanimljivo, jer nam iz Rusije dolazi mnogo turista“ – pojašnjava nam gospodin Arbanas.

Kako i kada se što pije?

„Vrlo je važno znati što i kada piti, a ljudi tu često griješe. Tako se aperitiv uvijek pije u malim gutljajima tri do pet minuta prije jela, i to jedna do dvije čašice. Popiti nešto ‘na eks’, što vas na brzinu strese, nije dobro jer se želudac odmah zgrči i na taj način se šokira organizam. Aperitiv se mora piti polako i ne smije biti sladak jer se tada zatvore sva osjetila pa je poželjno da je gorak. Nakon takve čašice proradit će svi želučani sokovi i želudac je tada spreman primiti hranu. Digestiv, pak, mora biti hladan i u njega se nikad ne stavlja led, a pije se tako da se nakon jela uzme gutljaj i mućka se u ustima desetak sekundi prije nego što se popije. Nakon dvije minute će se tek nešto početi događati s osjetilima. Naime, kad se jede neki konkretan obrok, javljaju se razni okusi, pa je potrebno vratiti cirkulaciju i osjetila u funkciju. Popije li se čašica, dvije digestiva nakon jela, izbacuje se progutani zrak i oslobađa krvotok.“

A desert?

„On se jede 10 do 15 minuta nakon obroka i uz njega se pije nešto slatko, poput likera od divlje ruže ili šumske borovnice“ – objašnjava, dodajući kako trenutačno priprema jedan vrlo nježan liker koji će uskoro ugledati svjetlost dana.